Ljubav kroz riječi jedne žene

******

Sve oko nas je(ako želimo čuti) muzika. Muzika se srcem sklada i srcem sluša.
Svatko od nas ima najdražu pjesmu. Najdražeg skladatelja, ili izvođača. Ako znamo da je pjesma ljubav, a skladatelj ili izvođač, život;jasno nam je zašto volimo muziku.
****
Simfonija na starogrčkom jeziku znači zvuk-zajedno.
Zajedno, Queen smo slušali s djecom, s našim velikim unucima, a lani s mališanima.
Na Valentinovo, sušali smo Queen symphonic. Na jednom mjestu generacije prije nas, naše generacije, generacije moje djece i unučadi.
Ljepota postojanja u zajedništvu.
****
Kad se u životu(kao u muzici) dogodi suglasje i sklad, svijet će biti bolje i ljepše mjesto.
Do tad, uživajmo i učimo iz muzike.

Oznake: muzika

24.02.2025. u 17:35 | 4 Komentara | Print | # | ^

Glazba kazuje ljepotu i ljubav... | Dinaja | 24.02.2025. u 18:16

Glazba je, uz riječi, nešto najljepše na svijetu. Ljub! | luki2 | 24.02.2025. u 23:05

Uz glazbu je uvijek ljepše. | gogoo | 27.02.2025. u 00:03

Pronađi svoj ritam u teškoj melodiji svijeta. | Galaksija | 02.03.2025. u 23:39

Neka su ti vječna prostransva nebeska

Otišao si i Bog....kako si u zadnjem komentaru kod mene rekao;(((

oTi draga @ Razmišljanja jedne žene...što kao i ja razmišljaš i o ljubavi...
nisi vidjela moj zadnji post ''Čistim svoj život'' kojim sam se htio ..
tiho, bez objave, najava i pozdrava išuljati sa bloga jer ako je već
u pitanju čišćenje... onda se čisti temeljito!
Nisam bio u tijeku događanja, laptop nisam ni pogledao... otišao i Bog!
I onda Ti me svojom nominacijom prekineš u čišćenju!
Pa dobro!... čik pauza, malo odmora od ćišenja... hvala Ti od srca! :)
Sad još skuvaj i kavu!... :))))) | nisan EL DIABLO | 01.12.2022. u 19:01

Nisam skuhala kavu. Nikad se nismo sreli, ali smo se, kroz riječi upoznali.
Nedostajala mi je Tvoja oaza mira i ljepote, ali sam znala da si TU.
Ne znam jesi li "temeljito počistio", ali, tvoj odlazak me temeljito uzdrmao:(((
Neka su Ti vječna prostranstva nebeska;(((

Oznake: nisan EL DIABLO

12.12.2024. u 14:08 | 7 Komentara | Print | # | ^

:(( | Donabellina | 12.12.2024. u 14:10

Slava mu i hvala! | Lastavica | 12.12.2024. u 14:37

nezaboravan neka spava u miru... | Dinaja | 12.12.2024. u 14:39

Neka mirno sniva. Iskreno saučešće obitelji... | teuta | 12.12.2024. u 15:04

Klapu Maslina je bilo lijepo čuti. Počivao u miru. | gogoo | 12.12.2024. u 15:51

Počivao u miru! Da, baš kako si napisala to je bio naš El Diablo...:((( | luki2 | 12.12.2024. u 18:17

Svako dobro tebi i svima tvojima u novoj ti želim :* | White Lilith | 31.12.2024. u 08:20

hiMEN

Očevi sinovima, majke kćerima, u pubertetu pričaju o osjetljivim temama. Kad su moje djevojčice zagazile u pubertet, bez obzira na to što sam znala da im ono o čemu ću pričati nije nepoznanica, imala sam potrebu reći im ono, o čemu majke s kćerima razgovaraju.
Pričala sam im onako kako mislim i osjećam;
****
Kad kažemo, “sve što je prvo, pamti se”, najčešće pričamo o prvoj ljubavi, prvom poljupcu. O onome što poslije toga slijedi, nerado pričamo. Radi lošeg iskustva, ili radi onoga kako su nas učili i odgajali!? Mislim da ovo drugo ima ključnu ulogu.
Metamorfoza djevojčice u ženu počinje vidljivim znakovima. I onim manje vidljivima.
Mjesečnica je prekretnica u životu svake žene. Do jučer bezbrižnu djevojčicu, majka uči onako, i onoliko koliko zna, upozorava.
Još jučer, dječaci, prijatelji u igri, preko noći postaju zabranjena zona.
Zašto?
Žene se rađaju s onim što muškarcima puno znači. Bez njega, ženama bi puno lakše i jednostavnije bilo, ali eto, priroda se pobrinula da tako bude. Vjerujem da za ime muškarcu možemo zahvaliti. Da je mogao, tu nesretnu, tanku opnu, forMEN bi nazvao, ali Latinskom
rječniku ime nije odgovaralo, pa ga je hiMEN nazvao.
Žena s hiMEN-om je, (kojeg li apsurda) nevina i poštena!?
One koje su "bez njega ostale”, pogrdnim imenima su nazivali. Za brak nisu poželjne bile jer, gle čuda, muškarcu je jako važno prvi i zadnji, u životu žene biti!
Tako je od kad je svijeta i vijeka.
Ono što je muškarcu (sa što više žena biti) na ponos, ženama je(zaljubiti se, muškarcu vjerovati i hiMEN “žrtvovati”) na sramotu.
Pitam se, kako bi spolna (ne)ravnopravnost izgledala da su i muškarci, do prve bračne noći, morali u celibatu živjeti!?
Ne trebamo se zavaravati i u prošlom vremenu govoriti. Unatoč napretku u tehnici i tehnologiji, u mentalnom sklopu nije se puno toga promijenilo.
Usprkos i unatoč svemu i svima, emancipirana žena, u korak s muškarcima gazi.
S hiMEN-om ili bez!
****
Vrpoljile su se i smijuljile, ali me nisu prekidale.
Kad sam završila, gledale su me u nevjerici.
-To je sve što ćeš nam reći?
-Ako želite, mogu ja i drugačije.
-Samo to ne! Hvala ti mama.

(Objavljeno u zajedničkom zborniku “ Frida -ženski razgovori”)

06.12.2024. u 12:20 | 6 Komentara | Print | # | ^

Himen je sporan, nije sporna ljubav, promiskuitet je sporan u traženju "ljubavi" ali, najbitnije od svega je gledajući anatomski himen i slijepo crijevo su NEPOTRENI "komadići" snažnog (muško-ženskog ) tijela | Donabellina | 06.12.2024. u 12:34

Oduvijek važe dva mjerila poštenja za muškarce i žene.
Zato su nekad uvodili svilen konac... | Lastavica | 06.12.2024. u 14:54

kad normalna žena progovori (bilo svojim kćerima, bilo sinu, mužu, ocu, majci, prijateljima, društvu, bilo kome) zvuči baš kako treba, zvuči...kao Lilith (dobra Lilith :)) | White Lilith | 07.12.2024. u 07:30

O, da - tema ravnopravnosti i neravnopravnost se proteže do hiMEN-a....Što je "normalno" i "dozvoljeno" muškarcu, nije ženi.... | luki2 | 07.12.2024. u 21:34

u vrijeme turaka je Aga imao pravo prve bračne noći...
mladoženje su koristili mgućnst da preduhitre vlasnika dolazili
ranije,. to su nazvali liganje, da budu sigurni da je djete njihovo... | Dinaja | 09.12.2024. u 17:00

Zanimljivo je kako uopće himen nastaje tokom embrionalnog razvoja, no interpretacija je zbog zadrtosti, neobrazovanosti i željom za dominacijom nad ženama prevladala. Imam dojam da je društvo bilo modernije 1995 nego danas što se te teme tiče. Strašno i prestrašno. | Dust in the wind | 09.12.2024. u 18:53

Vodenjak i Ovan

Ne vjerujem onome što piše u horoskopima. Teško da milijuni ljudi rođeni u istom znaku imaju toliko zajedničkih osobina. Moj zakoniti vjeruje. Po njemu, Ovnovi su katastrofa, a Vodenjaci posebni u svakom pogledu. Ono što on pripisuje horoskopskim znakovima, ja zovem karakternim osobinama.
****
Bez obzira na zvanje, znanje i zanimanje, u roditeljstvu, svi smo samouki.
Nema ustaljenog obrasca po kojem bi mogli postupati. Ako i ima, svatko od nas, jedan je mali svemir, tako da nikakvi obrasci ne dolaze u obzir. Možemo učiti, slušati preporuke, ali svako dijete traži drugačiji odgojni pristup. Na kraju, kad odrastu, naučimo i zašto.
Ako su mi nekad znale(što je normalno) zamjeriti na upornosti i dosljednosti, danas, kad su roditelji, razumiju. Jedna više (njezini su odrasli), druga manje. Još uči.
Koliko sam ja bila dosljedna, toliko je moj Vodenjak bio popustljiv. Često mi je govorio da sam tipični primjer tvrdoglavog Ovna. Nisam mu davala za pravo. Ono što je njemu bila tvrdoglavost, meni je bila dosljednost i upornost. Tek kad sam mu rekla kako su i Vodenjaci”svojih penez vredni”, pristajao je na kompromise.
Usklađivanje tvrdoglavosti i popustljivosti, nije uvijek bilo lako, ni jednostavno. Važno je da smo se, na zadovoljstvo djece, našli na sredini.
Dan po dan, djeca su odrasla.
Moram priznati da sam jedna od onih koja se borila sa “sindromom praznog gnijezda”.
Moj genijalac to je zvao- posesivnost. Kad sam ja u pitanju bila, bio je prepun “epiteta”. Kad su njemu za nedjeljnim ručkom bile suzne oči, alergija je bila kriva.
“Posesivnost i alergije”, rješavali smo subotnjim, ili nedjeljnim ručkovima. Ovisno o tome kad sam slobodna bila. Kad sam radila, drugi roditelji pripremali su ručkove.
Vuk je bio sit, a sve ovce na broju. Što se roditelja tiče.
Moram priznati da se nikad nisam pitala je li to u redu? Uvijek sam mislila da je njima tako laške. S djecom u šetnju, na kavu ,pa onda roditeljima na ručak.
Svaki roditelj, svom djetetu želi pružiti“više”, nego što je on imao. Trajalo je to dosta dugo. Jednog dana, mudri Vodenjak imao je nešto za reći.
Što sam sad krivo činila?
Kaže on meni da je vrijeme da djeci damo malo prostora. Da imaju svoje vikende. Pitao me, zamislite, imam li možda osjećaj da sam, naravno, uz posesivnost, sad već i dosadna!? Nije govorio u množini. Vodenjaci nikad, nizašto nisu krivi.
Ne moram pričati kako sam povrijeđena bila. Dok je trajala “tiha meša”, malo sam razmišljala. Došla sam do zaključka da se moj emotivac toga sam nije sjetio. Bila sam u pravu. Jedva je priznao kako su mu djeca diskretno rekla da bi htjeli imati svoje vikende. Vikende, kad će oni nas na ručkove zvati.
Imala sam tisuću razloga zašto ne, a on opet tisuću zato. Na kraju, iznerviran, rekao mi je da oko toga nema rasprave. Djeca su u pravu. Došlo je vrijeme da malo zamijenimo uloge.
****
Uvijek se rado sjetim prvog ručka kod svake kćeri. Gledala sam kako nas s ljubavlju i ponosom dočekuju. Moj Vodenjak šepurio se kao paun. Ja sam opet, po tko zna koji put, stresla pokislo perje.
Jesam li bila posesivna? Možda i jesam!?
Jesam li genijalcu priznala da je u pravu? Naravno da nisam.

Oznake: horoskopski znakovi, djeca, obitelj

01.12.2024. u 12:04 | 4 Komentara | Print | # | ^

Trebala si i još uvijek možeš......Pravo je pravo i drugim ušima prihvatljivo.
Radimo isto većina nas ; znam nekoliko mudrijih od sebe koji ni u ludilu se ne bi tako ponašali....čak se i zgražaju meni drage osobe nad mojim ponašanjem....

LIJEPO SI I VRLO DOJMLJIO NAPISALA "HOROSKOPSKE " ZABLUDE | Donabellina | 01.12.2024. u 14:12

Ne vjerujem ni ja onim dnevnim, tjednim itd. horoskopima
ali moram priznati da ako uzmem u obzir neke značajke
iz horoskopa što se tiče osobnosti određenog znaka, ima
tu i nešto istine, to je moje osobno mišljenje. A u samom
životu, često sam se u to i uvjerila. Lp | teuta | 01.12.2024. u 18:48

Prava sam Vaga, u znaku i podznaku! :)))) Draga Vodenjakica je moja mama. Ljub! | luki2 | 01.12.2024. u 22:12

Ni ja ne vjerujem horoskopu ni ne čitam ali svi kažu da su vodenjaci posebni, he. Trudili smo se oko djece koliko smo mogli. | gogoo | 02.12.2024. u 12:24

Zamijenjene uloge

Jeste li ikad razmišljali kako nas djeca doživljavaju?
Ako i ne razmišljamo, kroz igru i razgovor brzo naučimo. Iskrenost i samokritičnost, u dječjem i odraslom svijetu, htjeli mi to priznati ili ne, razlikuju se.
****
Često im govorim kako su dobra i poslušna djeca. Neki dan mali mudrac, odgovorom me iznenadio.
- Nije bas tako, rekao je gledajući me u oči, ponekad smo malo neposjusni.
-To je normalno, kažem mu, ni odrasli nisu uvijek dobri i poslušni.
Gledao me začuđeno. Na moju izjavu nije znao što bi rekao, pa se igrati nastavio.

Danas smo zamijenili uloge. Mališani su bili veliki i odgovorni, ja malena i neposlušna.
Oponašala sam njihove nestašluke i neposluhe, cendrala i zahtijevala.
Ozbiljno su shvatili ulogu odraslih.
-Pjestani cendlati, odlasle molas sjusati, uporno su ponavljali.
Moram priznati da su dugo ponavljali i upozoravali. Kad su vidjeli da upozorenja ne daju rezultate, promijenili su taktiku.
-Imas zabjanu sjatkiša sve do lučka, rekao je jedan. Drugom se zabrana kratkom činila pa je rekao;
-Nemaš sjatkiša cijeli dan.
-Nema veze, ne volim slatkiše.
Gledali su me začuđeno.
-Ti si jako neposjusna. Sad ides u kaznicu.
Šmrcala sam i negodovala. Doveli su me u njihovu sobu i rekli nek pet minuta sjedim na krevetu .
Zadovolnjo, sjedila sam na krevetu, rukom prelazila po slikama planeta na zidu, brbljala o svemiru...

Vidjela sam da postaju nervozni. Nisu znali kako se trebaju postaviti. Zbunjeni, otišli su iz sobe.
Zanimalo me što će učiniti?
Vratili su se na motorima. Nasmijani i veseli. Dosadilo im u odraslom svijetu biti.
-Mi ćemo se voziti.Ti ćes biti teta iz satejita koja će nam govoliti kad desno tjebamo sklenuti.
****
Moram priznati da mi je u malom, bezazlenom dječjem svijetu zanimljivo bilo.
Njima, u odraslom svijetu, čini mi se, baš i nije.

Oznake: odrasli, djeca

25.11.2024. u 21:10 | 5 Komentara | Print | # | ^

Divni šu, a djeca kao djeca - uvijek će se radije prisloniti igri. I treba tako. Dugo će, predugo igrati kasnije svoje odrasle uloge. Ljub! | luki2 | 26.11.2024. u 01:50

divan je dječiji svijet... | Dinaja | 26.11.2024. u 07:21

Originalan prilaz djeci | Lastavica | 26.11.2024. u 07:27

Zanimljivo je sa djecom a neka se igraju dok mogu. | gogoo | 26.11.2024. u 12:36

Djeca su jako iskrena ali nisu toga svjesna. Kasnije, kad odrastu, nauče da je nekad bolje biti drukčiji tj. biti odrasli. Lp | teuta | 26.11.2024. u 17:35

Polja ljubavi

Koračajući brazdama života
Put sunca sam slijedila
Ljubav sadila
Korov čupala
Spoticala se i padala
Dizala se i dalje koračala
Lijepe trenutke, u sjećanja utkala
Loše, pustila nek vjetar odnese u zaborav
Iz grešaka sam učila
Spoznaje usvajala

Nisam stekla dvore
Ni jahte kupila
Mirno i strpljivo
Polja ljubavi sam sadila

Ostala su iza mene
Vremena moranja
Vremena žurbe i kašnjenja
Danas, kad koraci su kraći
A sjećanja duža
Kad snaga slabi, a duhovno jača
Kad obzori su prostranstva nepregledna;
S radošću se okrenem
S nježnošću i ljubavlju
Polja ljubavi koja posadih, pogledam

Stranicu po stranicu
U knjigu života pišemo
Poglavlje po poglavlje
U knjizi života zatvaramo

S.B

13.11.2024. u 19:14 | 5 Komentara | Print | # | ^

Kad se okrenem iza sebe, nisam sigurna da bih mogla reći, kroz divne stihove, što i ti jer nekako mi se čini da nisam dovoljno naučila kroz svoje pogrešne korake.
Jako mi se sviđa kako si to sročila. Bit će lijepo opet te čitati. Lp | teuta | 13.11.2024. u 20:17

Lijepo @Teuta kaže : od ovog našeg sadašnjeg trenutka sve unazad i ne bih ponovila | Donabellina | 13.11.2024. u 21:25

Neka su Ti pri ruci samo divne knjige života. Ljub! | luki2 | 14.11.2024. u 00:20

Polja ljubavi su najvažnija. | gogoo | 14.11.2024. u 20:53

Hvala Vam na posjeti:)) | Razmišljanja jedne žene | 26.11.2024. u 14:15

Crtice

Pred bijesom neba i ljutnjom vjetra
mali smo.
Pred urlikom zemlje
uplašeni.
Na rubu opstanka
nemoćni.
Nad provalijom ljudskosti
stojimo oholi.

****
Kad te ne vesele male stvari
upitaj se.
Kad ne primjećuješ ljepotu
zabrini se.
Kad nemaš volju dignuti se
u banani si.

Objavljeno u tjedniku "Apolon"

06.11.2024. u 19:22 | 3 Komentara | Print | # | ^

Da. Baš tako. | luki2 | 06.11.2024. u 20:23

u ritmu odkucaja srca... | Dinaja | 07.11.2024. u 07:50

Hvala Vam na posjeti:)) | Razmišljanja jedne žene | 13.11.2024. u 19:17

Crtica...

-Baka, jesen je sve lišće obojala. Onako kako si jekla, kaže romantični mališan.
-Ali ja ne vidim jesen s kistom u luci, kaže mali mudrac, trčeći za listom s kojim se vjetar nestašno igrao.
Kad je list na zemlju pao, u ruke ga je uzeo i zamišljeno okretao.
-Ne znam, zamišljeno kaže mali mudrac, kako to jesen ladi? Nema kist, nema vodene boje, ni pastele. Mi u vlticu bojama slikamo.
-Joj, kaže budući (nadam se) pjesnik, jesen je čalobna. Ne vidimo je, a slika. Ona ti je ko Djed Bozicnak. Ne vidimo ga, a dalove nam ostavja.

S tim je rasprava o jeseni bila završena. Dosta je bilo ozbiljnih tema. Njihaljke i klackalice bile su na redu.

Oznake: jesen

28.10.2024. u 20:58 | 6 Komentara | Print | # | ^

Vide mali mudraci da je jesen čarobna kad može obojati sve lišće bez kistova i tempera. Uz more još uvijek nije sve žuto ali brzo će biti. | gogoo | 28.10.2024. u 21:14

Predivnooo! Ljub! | luki2 | 28.10.2024. u 21:40

baka sretnica... divno... | Dinaja | 29.10.2024. u 10:12

mali, slatki isječak od dana s unucima | Donabellina | 31.10.2024. u 09:41

Hvala Vam na posjeti:)) | Razmišljanja jedne žene | 04.11.2024. u 14:06

Jesen je umjetnik boja i dijete to uviđa | Lastavica | 05.11.2024. u 05:34

Vrijeme ne moranja

Poslije svega onog što smo mislili da trebamo i moramo, polako i neprimjetno, život nas dovede u vrijeme ne moranja. U vrijeme kad ne postavljamo previše pitanja. Kad nemamo previše očekivanja. Većinu odgovora smo, koračajući stazama života, našli. Na lakši ili teži način. Svejedno. Učenja koja su spoznaje, kao odgovore, možemo reći onima koji su sa silnim očekivanjima (kao i mi nekad) zakoračili u vrtlog života; makar znam da svatko od nas doživljeno i proživljeno nauči na svoj način. Učenja nekad i danas, uvjerena sam, razlikuju se.

Ono što u vremenu ne moranja najčešće činimo- okupljamo obitelj. Upijamo mirise življenja. Ponosni na ono što smo postigli, na drugačiji, nježniji način ,stvaramo sjećanja.

Vrijeme ne moranja je kao suton. Nježna i sjetna sjećanja, obojana bojama postojanja, razliju se prerijom života. Čežnja oživi slike sjećanja. Krećemo na put. Na odredištu smo bezbrižnosti i ljepote odrastanja......

Dolinom djetinjstva caruje tišina. Provlače se sjene. Sjećanja u maglu uronjena.
Ne čuje se topot bosih peta; tek poneki umorni korak prašnjavim putem se provuče.
I uzdahne.
Vrućina jenjava. Izmaglica se diže. Umorno nebo kišu sanja.
Dolinom bezvoljno, provlači se rijeka. Ne žubori. Drveni most škripi.
Zubu vremena odolijeva.

Mladost se raselila. Starost svjetove zamijenila. Kuće zjape prazne.
Kroz razbijene prozore vjetar bijesno fijuče. Grede škripe.
Neobrađena polja u šikaru i šipražje obrasla.
Nema više međa, ni međaša.
Na vječnom počivalištu nečije ruke, u kamen uklesale riječi i slike;
Trag postojanja čovjeka u vremenu bit će tu, dok sjećanja žive. Dok ih, vrijeme ne izbriše.

Mali smo i prolazni. Samo je priroda vječna!
****
Vraćam se sjetna. Proganjaju me slike s vječnog počivališta. Beživotne su kao i kamen u kojem su uklesane......u mom srcu žive su i nasmijane.

Oznake: život, sjećanja, prolaznost

09.09.2024. u 20:20 | 10 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme je vratiti se i ovdje. Lijepa sjećanja me vežu... | Razmišljanja jedne žene | 09.09.2024. u 20:26

Tako je. Najljepše je vrijeme ne-moranja. Sve ono što moraš, vec opterecuje. Jedino je dobro ako i voliš ono što moraš. Ljubim! | luki2 | 09.09.2024. u 23:50

Nedostajala si... vrijeme ne moranja, perivoj sjećanja i ljepota tvog izričaja budi uspomenu na ljubav minulog... | Dinaja | 10.09.2024. u 00:47

Mnogo toga ne moramo, a činimo. A vraćanje korijenima?
Ne moramo, ali je potrebno. | Lastavica | 10.09.2024. u 06:17

ja sam još uvijek u međuprostoru između "moranja" i nemoranja"....nadam se nekim veselijim životnim slikama...
a ove uklesane u kamen žive u našim srcima i to pamtimo
zagrljaj | White Lilith | 10.09.2024. u 07:58

Već sam jedno vrijeme u takvom nemoranju a sjećati se moramo. | gogoo | 10.09.2024. u 08:55

Hvala Vam na posjeti;)) | Razmišljanja jedne žene | 10.09.2024. u 20:20

Puno se moranja mora namorati da bi se moglo ne morati :). | j. | 12.09.2024. u 10:20

Je je.
I nije drugo nego uživati u nemoranjima kad se već može... | konobarica | 14.09.2024. u 14:27

I starost ima svoju ljepotu a to je svjesnost da se ne mora sve sto smo nekada.mislili.
Brinem se za zdravlje i dusevni.mir.
Koliko mogu na raspolaganju sam bliznjima i molim za njih.Sve manje se osvrcem na misljenje okoline.
Najvsznija mi je cista savjest.
Rado se sjecam lijepih dana a lose nastojim razumjeti jer svako vrijeme nosi svoje breme i samo Gospodin pozna srce covjecje.
Nitko nije bez mana i njihivo nadvladavanje je cjelozivotni zadatak .Da smo savrseni ne bi razumjeli druge niti bi znali oprastati a to bi nam bila najveca mana. | Sjećanje i osvrti | 24.09.2024. u 13:22

Uronjeni u stvarnost

Čudna izmaglica. Nadprosječno toplo. Sparno. Unatoč blagdanskom raspoloženju...sumorno.
Dok je ovako, pitamo se!? Postajemo svjesni stvarnosti. Veličini i snazi prirode i nemoći čovjeka u ovakvim prilikama.
Hoćemo li, i kad ovo prođe, biti svjesni da nešto ( u odnosu prema prirodi i osobnoj komociji) treba mijenjati? Sumnjam!

Varaždin danas ,uronjen u oblake saharskog pijeska.
Pogled prema dravskoj šumi..

A gdje je Ivanščiva?