Ljubav kroz riječi jedne žene

Buđenje

Podno kristalno plavog neba, razigrani bijeli oblaci.
05fc9d4751f900dfcf631061af2be139.jpeg

Na toplom proljetnom suncu, usnula šuma se budi.
9f61dce4208914e8c6bdc6f507993bce.jpeg

Zeleni tepih proljetnicama prošaran.
dade35046f12757b0e30e2df2be3d744.jpeg
596ee4eadaaae053b35c1d8715a0c7fa.jpeg

Oznake: proljeće

14.03.2024. u 10:30 | 5 Komentara | Print | # | ^

Štrajk liječnika, ili ne!?


Nadam da ga neće biti. Da će njihove zahtjeve, bez štrajka, ispuniti.
Da imamo manjak medicinskog kadra, nije tajna. Da zdravlje nema cijenu, svi znamo.
Kad smo bolesni, svi trebamo liječnika. Istina, na preglede se dugo čeka. Da smanje liste čekanja, kod nas su MR radili subotama i nedjeljama. Teško je s malo osoblja i jednim aparatom, napraviti čudo.
Vjerujem da im nije lako raditi. Ne trebamo se čuditi zašto odlaze.

Jesu li u pitanju plaće i uvjeti rada, ili smo svi, djelomično krivi?
****
Mališani tri dana u vrtić i već su bolesni. Kod pedijatre puna čekaonica i hodnik. Rade cijelo vrijeme. Bez odmora i pauze. Kaže mi sestra, od početka prvog mjeseca, preko stotinu malih pacijenti. Nije ni čudo, jer istovremeno rotiraju rsv, korona, gripa i peta bolest.
Jeste li došli među prvima, ili zadnjima, nema razlike. Doktorica tješi i bodri mališane. Za hrabrost dijeli im medalje i diplome, i ono što im vrati slabašan osmjeh na lice....kiki bombone. Sestra daje injekcije i inhalacije.
Bilo je dana kad smo se, poslije inhalacije i injekcije, vraćali još jednom. Da liječnica vidi je li stanje bolje.
Uz njezinu nesebičnu požrtvovnost, mališanima je bolje. Za takav pristup, ona bi trebala dobiti medalju. Ili barem zahvalnost.
Međutim, umjesto da su roditelji sretni jer im djeca imaju takvu liječnicu, prigovaraju. Problem je, čekati, o čemu ,naravno, pričaju na društvenim mrežama. Kako se sirota žena osjeća, dovoljno govori natpis na vratima; ako ste nezadovoljni, prigovore pošaljite mojim nadležnima, a ne na društvenim mrežama.
I dalje radi s osmjehom na licu. Nadam se da će izdržati i ostati.
Nema novaca kojima se takav liječnik može platiti.
****
Prošli tjedan bila sam kod okulista. Imamo samo jednog liječnika koji obavlja tu pretragu, čekala sam nešto više od mjesec dana. U našim uvjetima kratko. Dođem u naručeno vrijeme, pun hodnik ljudi. Razumljiva mi je gužva. Prvi put uđeš liječniku, razgovaraš, kapa ti oči, sjediš pola sata, pa opet k njemu. Na traženu pretragu.
Što ljudi rade dok čekaju? Ono što najbolje znaju. Prigovaraju.
Jednog, neću reći gospodina, na njegova prigovaranja, pitala sam da li ide raditi.
-Ne, kaže on, u mirovini sam.
-Čemu onda ovakve riječi i ponašanje, pitala sam. Imate sve vrijeme ovog svijeta.
Dotični je, na svu sreću, prestao pričati.
Dođem na red. Za mnom, ljutito ulazi jedna gospođa.
-Doktore, pita, kad sam ja na redu?
-Recite mi kako se zovete, smireno joj odgovori, pa ću vam reći.
Pogleda on papire na stolu i kaže joj da je poslije mene na redu.
-Ali doktore, uporno će gospođa, ja ne mogu čekati.
-Gledajte, i dalje mirno, kaže joj, sad je gospođa na redu. Zato što vi ne možete čekati, neću je poslati vani, i vjerujte, neću skratiti, niti na brzinu napraviti pregled. Ako ne možete čekati, dam vam papire pa se naručite za drugi termin. Brže ne mogu raditi, dodaje. Ne stignem do toaleta, o pauzi neću ni pričati.
-Koliko će trajati pregled?
-Dvadeset minuta.
-Onda ću čekati, kaže dotična i odlazi vani.

Sama sebi, vrijeme čekanja, produžila je za pet minuta.
Pitam se, kome će i kamo ići svi prigovarači, ako nam ode i ovaj mladi specijalist?

****
Novi Hitni bolnički prijem u Varaždinu, izgleda i funkcionira onako kako smo nekad gledali u filmovima. Pacijent se prijavi na šalter. Za pet minuta mog bolesnika zovu. Ulazi u sobu za trijažu. Poslije njega ulaze drugi pacijenti. Njega nema jedan sat. Idem pogledati gdje je. Sretnem liječnicu koja mi kaže da je upravo završio s inhalacijom, dodajući da sačekamo nalaze u čekaonici. Dok čekamo, kaže mi kako su mu napravili osnovni pregled, izvadili krv, napravili EKG, RTG pluća, dali mu injekciju i inhalaciju. Nakon sat vremena, zove nas liječnica i kaže da , na svu sreću, nije za bolničko liječenje. Zahvalimo se i odlazimo.
Prošlo je pola noći. Idemo doma. Iza nas, i dalje, čekaonica se puni. I prazni. Jedni odlaze doma. Druge, na bolničko liječenje, kolicima voze na odjel. Tako dvadeset i četiri sata.

Što rade pojedinci dok čekaju nalaze? Ono što najbolje znaju. Prigovaraju!

****
Kad smo bolesni, iscrpljeni smo. Nervozni i razdražljivi. Bolest, znamo svi, traži strpljenje. Ako očekujemo ljubaznost i pomoć, potrudimo se pokazati strpljenje. I zahvalnost.
Probajmo, osim onog što nas muči, razgovarati s njima. Reći lijepu riječ.
Ponašajmo se onako, kako očekujemo da se prema nama ponašaju. Ako znamo prigovarati, naučimo se i pohvaliti.

Oznake: liječnici, pacijenti

15.02.2024. u 21:01 | 9 Komentara | Print | # | ^

Baki treba vjerovati-3

Hodao je dravskim nasipom. Treba se sabrati. Misli razbistriti. Odluke donijeti. Odakle god počeo, vraćao se na početak. Nije imao pojma što i kako dalje.
Noć se spuštala. I kiša. Vrijeme je suočiti se s bakom i djedom. U prsima mu postane tijesno.
Dvorišna vrata uz škripu su se otvorila. Pozvonio je i čekao. Čuo je bakine korake i otključavanje vrata. Čvrsto ga je zagrlila i brzo se odmaknula.
-Sav si mokar. Samo ti fali da se još i prehladiš. Presvuci se u djedovu trenirku. Znaš gdje stoji. Čekamo te u kuhinji.
Sjedili su za stolom znatiželjno ga promatrajući. Nije se trebao pitati znaju li.
Djed se digao, iz bara izvadio tri čaše i rakiju govoreći;
-Ovo treba zaliti!
-Za novog člana obitelji, rekla je baka zamišljeno. Prvo se najedi, pa ćemo razgovarati.
Doručak mu je prisjeo, ručak je preskočio i bio je gladan.
Tišinu je prekinula baka.
-Pričaj nam o Emi.
Upitno ju je pogledao. Nasmiješila se.
-Kad se smire i prihvate, zahvali joj. Poštedjela te nepotrebnog ponavljanja.
Sumnjičavo ju je pogledao. Odmahnula je rukom.
-Neću sad objašnjavati , samo ću ti reći, tek kad postaneš roditelj, razumjet ćeš svoje roditelje.
Nije proturječio. Pričao im je kako su se nakon četiri godine sreli, kako je nekadašnja simpatija prerasla u ljubav. Baka se sjećala i nekih događaja iz tog vremena.
-Zašto nisi išao s njom?
-Rekla mi je da je bolje ako ne idem.
-Sirota. Ne bih joj bila u koži, zabrinuto je rekla, mršteći se.
Prekinuo ih je zvuk mobitela. Nakon kratkog razgovora rekao je da mora ići.
-Čekaj, rekla je baka. Zvala te Ema?
-Da. Na autobusu je. Ide za Zagreb. Njezini su joj rekli neka im se makne s očiju. Idem s njom.
-Nikud ti ne ideš. Ni ona. Obuci se, rekla je djedu, uzmi auto i idite na kolodvor po jadno dijete. Onda ćemo sjesti i razgovarati.
Na greškama se uči, znala je.
****
Nekoliko mjeseci kasnije,ujutro, poslije treće smjene, zavukao se u krevet.
Ema se u snu okrenula. Stavio je ruku na trbuh. Mališan je imao jutarnji trening.
-Strpi se još malo, šaptao je naslanjajući glavu na trbuh. Znam da ti je unutra tijesno.
Na zabrinutost hoće li moći i znati biti roditelj, baka je rekla;
-Roditelj se s djetetom rađa i roditeljstvu uči.
Baki treba vjerovati.

Oznake: mladost, ljubav, odgovornost

02.02.2024. u 19:21 | 4 Komentara | Print | # | ^

Baki treba vjerovati-2

U petak navečer, nije razgovarao s roditeljima. Otišao je s prijateljima vani. Nije ostao dugo. Prošlo je vrijeme bezbrižnosti.

U subotu, sjedili su za stolom. Majka je pripremila sve što voli. Zamišljen, okretao je hranu po tanjuru. Nije bio gladan. Želudac mu se od nervoze grčio. Nadao se da će ga razumjeti oni kojima se i sam, kako su rekli „dogodio“, a trinaest godina kasnije i sestra.
Kad je mala brbljavica otišla u svoju sobu, nervozno se namještajući na stolcu, duboko je uzdahnuo, pogledao roditelje i rekao;
-Imam djevojku. Zove se Ema. Zajedno smo išli u osnovnu.
Majčino lice se ozarilo.
-Djevojčica plavih očiju i duge crne kose? Sjećam se. Dolazila je k nama. Sigurno je izrasla u prekrasnu mladu ženu?
Otac se zadovoljno smijao vadeći bocu Jack Daniel's-a da nazdrave. Majka je pitala zašto im nije rekao? Kad će je dovesti? Što studira?
Umjesto odgovora na pitanja, promrmljao je;
-Postat ću tata!
Gledao je kako izraz sreće zamjenjuje čuđenje i nevjerica.
-Što si rekao, piskutavim glasom pitala je majka?
Osjećajući val vrućine , hrabro je ponovio;
-Postat ću tata!
-Kako, pita otac?
-Znaš i sam kako!
-Ti nisi normalan! Imaš dvadeset godina. Što je s faksom? Znaš li što te čeka?
-Jeste li vi znali kad sam vam se ja dogodio?
Nastala je neugodna tišina. Pretjerao je. Nikad s roditeljima ovako nije razgovarao.
-Oprostite. Nije mi bila namjera povrijediti vas.
Majka je bila blijeda kao krpa. Digao se i dodao joj čašu vode. Otac je masirao venu koja mu je na čelu pulsirala.
-Nitko ne očekuje da u dvadesetoj zadržite dijete, suho je rekao.
-I da nije prekasno, zadržali bi ga, s nježnošću u glasu odgovorio je. Srčeko mu kuca. Za pet i pol mjeseci, postati ćete djed i baka.
Na te riječi majka je skočila, otac je šakom udario po stolu.
-Zapamti, tiho je rekla , ovdje nećete živjeti. Prije par godina riješila sam se pelena i bočica i ne želim ih više u svom domu.
Otac je primakao stolicu, gledajući ga u oči ,ozbiljno je rekao;
- Prva cura. Prvo, pa muško! Bravo Marko! Svjestan si odgovornosti koja te čeka. Da prehraniš obitelj, moraš raditi. Umjesto doktor, bit ćeš konobar. Od nas nemoj očekivati pomoć. U kreditu smo do grla. Ono što ćeš dobiti je novac koji smo ti za školovanje uštedjeli. I to je to.
„Što bi rekao da zna kako mi je to bilo prvi put?“, razmišljao je gledajući kako se diže, oblači jaknu, s treskom zatvara vrata izlazeći.
Majka je kroz suze ponavljala kako ju je razočarao. Otišla je u spavaću sobu.
Sjedio je sam za stolom.
Ako su njegovi roditelji vijest primili na onakav način, tko zna što će Emini reći? Pričala je da su strogi i pobožni. Uzme mobitel i nazove. „Korisnik trenutno nije dostupan“. I tako desetak puta. Osjeti zebnju i strah.
-I što sad?

Oznake: mladost, ljubav, odgovornost

28.01.2024. u 17:58 | 9 Komentara | Print | # | ^

Baki treba vjerovati-1


Ulazi u autobus za Zagreb, zauzima mjesta i izlazi vani. Jedva čeka da je zagrli. Da osjeti njezinu toplinu. Da udahne miris njezina parfema. Na dolazni peron stiže autobus. Izlazi blijeda i zamišljena. Izostaje radostan osmjeh i zagrljaj.
-Jesi li dobro, pita pažljivo je promatrajući.
Slegne ramenima gledajući ga suznim očima.
-Što ti je?
-Reći ću ti unutra, kaže ulazeći u autobus.
Sjeda do prozora, vadi mobitel i tipka. Stiže mu poruka. Upitno je pogleda.
-Samo pročitaj, kaže.
„Kasni mi menstruacija“, piše.
„Koliko?“
„Više od tri mjeseca.“
„Zašto mi prije nisi rekla?“
„Imam neredovite cikluse. Ovako dugo nikad mi nije kasnila“.
„Nemoj brinuti. Kupit ćemo test, otići kod mene i vidjeti. Sve će biti u redu“:
Prima je za ruku. Ona naslanja glavu na njegovo rame.
Ne brine. Koristio je kondome.
****
Sjedi nervozno na kauču. Čuje puštanje vode u kotliću. Izlazi blijeda. Ruka joj drhti dok na stol stavlja test. Ukočeno gledaju štopericu. Minute su kao vječnost.
-Hoćeš li ti pogledati, pita jedva čujnim glasom?
Neodlučno pruža ruku, uzima test i bulji u crticu. Pokazuje joj test bez riječi.
Gleda je kako grca u suzama. Grli je.
-Nemoj plakati. Testovi nisu sto posto sigurni, tješi je.
Osjeća tjeskobu. Što ako kineski kondomi nisu pouzdani?
****
Sjedi u privatnoj ginekološkoj ordinaciji. Otvaraju se vrata. Sestra ga sa smiješkom poziva unutra.
-Gospodična želi da prisustvujete ultrazvuku, kaže otvarajući druga vrata.
Ulazi u prostoriju. Ona leži na ginekološkom stolu. Prilazi bliže. Prima je za ruku. Liječnica ga sa smiješkom pozdravlja. Iz tube stišće gel na njezin trbuh vješto ga sondom mažući.
S nevjericom gleda u ekran. Kao iz dubine vode što bućka, čuje ubrzane otkucaje srca. Preplavi ga neopisiv val nježnosti. Sagne se i poljubi je u rumene obraze. Ona briše suze.
Liječnica pokazuje glavicu, mjeri dužinu kostiju, gleda organe zadovoljno se osmjehujući.
-Želite li znati spol, pita?
Potvrdno klimnu.
-Dobit ćete dječaka, kaže gaseći ultrazvuk.
Zamolili su ga da pričeka vani.
****
Više nema dileme. U ušima mu zuji. U glavi bubnja. Srce mu u grlu tuče.
Sva hrabrost koju je imao, nestala je. Osjeća kako ga stišće napadaj panike. Otvara prozor i duboko diše. Mora se sabrati dok ona dođe vani. Čvrsto stišće naslon stolice. U par dana život mu se okrenuo naglavačke.
Iako nesiguran i uplašen, odlučio je postupiti kao odrastao i zreo muškarac. Jedno je odlučiti, druga stvar je, je li moguće za četiri dana od bezbrižnog mladića postati ozbiljan i odgovoran muškarac koji zna što i kako dalje?
Ona izlazi. Oči su joj crvene od suza. Osjeti navalu krivnje. Grli je.
-I što sad, pita promuklim glasom?
-Idemo na predavanja, kaže. Sutra idemo doma. Reći ćemo roditeljima. Možemo mi to, kaže sigurnim glasom.
Nikad nesigurniji nije bio u ono što govori......

Oznake: mladost, ljubav, odgovornost

25.01.2024. u 19:45 | 10 Komentara | Print | # | ^

Snježna čarolija


Ljepota koja osvaja
Otvara vrata sjećanja
Maštu budi.....

ed1a0999cf0a2ba5f2b9cba1eab5d238.jpeg
9a7d644f5fa00e8df1b6dc7a521dbcd7.jpeg
585ca7d565e43f4ef69d4f432f1e1a87.jpeg

Oznake: snijeg

21.01.2024. u 22:10 | 8 Komentara | Print | # | ^

Leptir

Jučer, u pola tri u noći, probudi me moj noćobdija. Malo je reći da je bio zbunjen. S nevjericom u glasu kaže mi neka dođem u kuhinju.
-Što se dogodilo? Je li ti dobro, pitam ga?
-Pogledaj, kaže pokazujući papir na stolu.

87e7b9bdf92ad65503b6b46d4f56cf4d.jpeg
Mislila sam da krivo vidim. Otkud leptir u ovo doba godine? Na debelom minusu, u zgradi na trećem katu?
Kaže mi da je vidio kako se nešto miče na podu. Prignuo se i vidio leptira kako s jednim krilom bezuspješno proba poletjeti. Stavio ga je na papir, puhao mu u krila. U jednom trenutku, leptir je odletio na stolicu, sa stolice na njegov prst. Izgleda, kaže mi, da mu je to bilo naporno jer je s prsta pao na stol. Opet ga je stavio na papir i puhao mu u krila.
-Što da sad radim, pita me?
-Ništa, kažem mu, stavit ćemo papir na stolicu blizu radijatora. Jedino što sa sigurnošću znam da mu je hladno. Vidjet ćemo hoće li preživjeti do jutra.
Naravno da on više nije mogao spavati. Do jutra, nekoliko puta našao ga je na podu, ponovno ga stavljao na papir, puhao mu u krila. Do podneva, već je lijepo mahao krilima. Što sad s njim?
Odnesemo ga u sobu i stavimo na ljubičice.
Danas ujutro, nađemo ga na puzavcu. Onda na zavjesi. Valjda je gladan, a ljubičice nisu u cvatu. Ode on kupiti proljetnice.

a0268fd0365e105816fca050bb80d530.jpeg
82f48fde2e3e206a8de10e8693a3a127.jpeg

Idem se malo informirati.
Na stranicama "Priroda Hrvatske", kažu da je to Žućak- leptir ,vjesnik proljeća, koji izlazi već u veljači, a ponekad i u siječnju, za vrijeme sunčanih dana.
Naš, nadam se da je Žućak, nije čekao sunčan dan. I proljeće je daleko.
Za sada, bezbrižno odmara na cvijetu. Što s njim, ako zima potraje!?

d46c0b974c38ffea3c1f219246e985fa.jpeg

Danas su djeca došla vidjeti novog stanara.
-Tata, pitaju ga, kako ti se zove ljubimac?
-Orao, kaže on.
-Lijepo, kažu one, u jednoj sobi imaš orla:)), iz druge, orasima hraniš sjenice.

Oznake: Leptir

10.01.2024. u 23:32 | 10 Komentara | Print | # | ^

Svima...

88b079bd8cca47af209f5cedeefba35e.jpeg

Oznake: čestitka

31.12.2023. u 19:30 | 3 Komentara | Print | # | ^

Krijesnice srca

Jesmo li se zaboravili veseliti malim stvarima. Uživati u ljepoti trenutka? Ovdje i sada.
Krijesnica je sve manje. Onih u prirodi. I onih u srcu. Reći ćemo, vrijeme u kojem živimo takvo je. Mi smo se samo prilagodili.
Vrijeme Adventa. Darivanja. Ne onakvog kakvo bi trebalo biti. Vrijeme strke, zbrke, šopingiranja. Jesmo li zaboravili da su najljepši pokloni oni koje srcem poklanjamo? Oni, koji se novcem ne mogu kupiti?
Naravno, sve što dajemo, dajemo od srca. Istina, za ono što damo dobijemo radost i zahvalnost. Najveća nagrada je usrećiti nekoga.
Na istinske vrijednosti, podsjete nas mali ljudi. Vole oni igračke. Vole i slatkiše. Kako i ne bi. Oni su djeca. Smiju se kad su sretni, plaču kad su bolesni, ili tužni.
Iskreni su. Oni su krijesnice srca.
Zašto ovo pišem?
Krenuli su bakini mališani u vrtić. Sa suzama. Jedan od njih odbijao je hranu. Tete ga nisu mogle nagovoriti, ni bracek nahraniti. On čeka svoju baku, govorio je. On je plakao u vrtiću, baka doma.
Kako to obično biva, nakon tri tjedna, razbolili su se. Sve je puno kojekakvih virusa. Bolesni oni, bolesna i baka. Tako to ide. U paketu. Nepuna tri mjeseca, virusi se vrte u krug.
Kažem, čemu vrtić? Djeci je potrebno društvo vršnjaka, odgovaraju. Slažem se. I socijalizacija, dodaju. Tu već dvojim. Nisam išla u vrtić, nisam asocijalna...., ali roditeljske odluke moraju se poštivati, naučila sam s prvim duplićima.
Da ih utješim dok temperatura i kašalj divljaju, pitam ih, što žele da im baka kupi?
-Pokloni su već dosani, kaže mali mudrac. Ja bih tlcao po livadi.
-Ne možeš još ljube. Kad ozdraviš.
Da ga raspoložim, vadim najdraže igračke. Šarene balone koje s mamom crtaju, bojaju, selotejpom učvršćuju, s kojima u dnevnom boravku letimo nebeskim plavetnilom, do mjeseca i zvijezda i vidimo sva čudesa ovog svijeta. Za potpun doživljaj puštamo i spot Don Diabla&AR/CO- Hot Air.

2df3174f7c62d06e19d1f4662983d323.jpeg

Između jednog virusa i vodenih kozica, uspijemo otići pogledati šajeni gajad.
Koja je to radost i ushit. Sve žaruljice svijetle im u očima. Ništa ne traže da im se kupi. Veselo trče od jednog šarenog svijetlećeg čuda do drugog.
Nije im jasno zašto je snijeg, malo zamazani. Ne objašnjavam im. Premali su.
Ako nekad pomislimo da je adventskog šarenila previše, pogledajmo u oči mališana.
4b4b1d1f380cedc427323da0bbf46c07.jpeg
9a3214213e5fb53235b8bbb2c8f04496.jpeg
6387c65f79af60e7eb1e7dcf0b78a8cb.jpeg

Pogledajmo svijet dječjim očima. Maštajmo.
Sreća je šarena, prije par godina, naučila me mala djevojčica. Bila je u pravu.

Oznake: sreća, radost, šarenilo...djeca

26.12.2023. u 16:53 | 9 Komentara | Print | # | ^

Čestitka

a35ee74f3b248c659d59f24e1f307e6e.jpeg

25.12.2023. u 18:31 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2024  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2024 (1)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (2)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (7)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (6)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading